Erotske priče
   
Okrenuo sam se s pripremljenim osmijehom prema ženskom glasu koji mi se obraćao. Očekivao sam da ću susresti ponekog profesora u staroj srednjoj školi, ali iskreno, mislio sam da me se niko neće sjetiti. Gospođa Radonjić stajala je predamnom, i kao u zoni sumraka, nije se nimalo promijenila.

«Petre…? Pero Penavić?»
Okrenuo sam se s pripremljenim osmijehom prema ženskom glasu koji mi se obraćao. Očekivao sam da ću susresti ponekog profesora u staroj srednjoj školi, ali iskreno, mislio sam da me se niko neće sjetiti. Gospođa Radonjić stajala je predamnom, i kao u zoni sumraka, nije se nimalo promijenila. Sve te godine odvrtile su se unazad.
«Oho…profesorice! Dobar dan, kako ste??? Ne mogu vjerovati da ste me se sjetili!» Radonjićka je bila jedna od najstrožijih. U četvrtom razredu nije nam samo predavala biologiju već je bila i razrednica. No, nije spadala u one poremećene nastavnike koji se na djeci iživljavaju jer imaju nesređene živote i mrze sve oko sebe, već je kao neka stara partizanka vjerovala da se moramo žestoko uznojiti i izboriti za ocjenu.

Kraj takvog karaktera sam profesoričin izgled padao je u drugi plan. Ma nije bila rugoba, ali ni lijepa žena. Privlačnost joj je davala ta nevjerojatna snaga i neka pravičnost kojom je vladala svojim razredom. Naravno da kad sam bio njen učenik o tome nisam tako razmišljao. Gledao sam je očima tinejdžera, a one ne vide dalje od enormnih grudi po kojima je Radonjičeva bila poznata sigurno i izvan školske zgrade.
«E pa sada više stvarno nema smisla da me zoveš profesorice. Regina…Ili Gospođa Radonjić, ako ti više paše. Ma ja tebi govorim 'ti', a vidi, odrastao muškarac!», s tim riječima raznježeno me privukla jednom ukočenom kretnjom i poljubila u obraz. Jesam, bio sam već sređen čovjek, a ipak sam se zacrvenio. Sve one dječačke fantazije o njenim sisama ponovno su oživjele kada mi se njima ostrugala po ruci.

Htio sam testirati koliko je bila vezana baš uz mene, a koliko se tako uporno sjeća svih nas i zato sam započeo razgovor o najupečatljivijoj figuri te generacije, malom Korenjaku.
«Znate da Tin i nije takav idiot kakvim smo ga svi doživljavali?»
Malo se mrštila, al onda joj se u sivim očima pojavila iskra, «Ah da! Znam! Pa on je…ja mislim da sam vidjela njegovog tatu na televiziji…Jel on nešto sad u vezi sporta?»
«To stvarno ne znam. Sjedio je kraj mene… Znate da je uvijek mucao…Mislili ste da je retardiran, ali zapravo…»
Prekinula me kao da zna gdje ovaj razgovor vodi, «..Jel ti znaš…», počela je grickajući naočale, «Da sa on meni udvarao na godišnjici mature? A moj muž je stajao iza njega cijelo vrijeme! Hahaha!»
«To je Tin! Eto, to je Tin…ma ništa se nije promijenio!», nostalgično sam odmahnuo. «Oduvijek je bio zaljubljen u vas.»
«U neke dijelove mene, Pero… Ja sam prestara dama da bi se zavaravala i dok ste vi dečki bili u mom razredu, a kamoli sada.»

Nasmijao sam se i zapiljio u te sise, a kada sam shvatio što radim brzo sam maknuo pogled. No, bilo je prekasno. Već me registrirala.
Profesorica Radonjić uvijek se ozbiljno oblačila. Nikada svojim izborom garderobe nije pokušavala privući pažnju, odnosno potpiriti učeničke maštarije, a iako je bila vrlo stroga, čak i kada je neke dečke ulovila da za vrijeme sata otvoreno drkaju na nju, nije se pretjerano uzrujavala. Riješila bi problem kao bilo koji drugi prijestup i nastavila dalje. Smatrao sam to dijelom njenog čvrstog karaktera, ali sada mi je sinulo da je korijen bio negdje drugdje; Regina je uživala u pažnji koju su joj priskrbljivale njene bujne grudi i bila je očito preponosna na njih da kažnjava druge što su očarani kad je to bila i ona sama.
«Što je sad s Tinom…?», pristojno je pitala.
«Diplomirao je pravo. Mislim da radi u T-comu. Oženio se relativno nedavno…hah, zapravo mu supruga liči na vas… Sve je kod njega na kraju završilo bitno bolje no što smo mislili. Zapravo su ovi super odlikaši, Bekavica i Rastić, propali. Čak ni jedno nije završilo faks. Matićka se udala za nekakvog industrijalca iz Švicarske. Naš čovjek, tj. Bosanac, al tamo živi i bavi se naftom…»

Vidjelo se na njoj da me prestala slušati tamo negdje kada sam spomenuo Tinovu ženu. «Kako misliš slična je meni? Isto biologinja? Visoka ko ja…?»
«Ne, ne na taj način», odgovorio sam.
«…Pa kako mi onda može nalikovati?», podigla je obrvu.
«Kak ste i sami rekli; jednom, odnosno dva vaša dijela.» Sada sam je namjerno značajno šacnuo u grudi.
«Oh….», radoznalo me pogledala, «Barem si se riješio stidljivosti, Penaviću…»
«Puno je Save proteklo od onda, razrednice…»
«Je…», sjetno he gledala u jednu točku dišući sve dublje. «Zašto, što si došao?»
«Trebaju mi neki dokumenti, nadao sam se da možda postoje kopije u arhivi… I vidjet
profesora Nemeca. Čuo sam da još predaje tjelesni.»
«Je, je. Matko je još tu. Al nema ga danas. Kćerka mu ima promociju, diplomirala je medicinu.»
«Mala Koraljka je diplomirala?!», šokirano sam buljio prisjećajujući se curice koja je često tati 'pomagala' na nastavi.
«Ne stariš samo ti, Perica!», Regina se nasmijala.

«A ne znam ko sve stari, al vi mi izgledate na las isto», i sam sam sebe iznenadio svojom otvorenošću. Profesorica se prvi put zacrvenila.
«Oh, trebao bi nam češće navraćati, još ću se sva uobraziti!», nervozno je petljala po pramenu kose.
«Jeste možda za kavu?», bio je kraj školskog dana, djeca su se već razbježala kućama. Razrednica Radonjić niječno je vrtila glavom, ali topao smiješak govorio mi je da me nije otpilila.
«Vrlo rado, no moram spremiti praktikum. Sutra idem na jedan produženi izlet.»
Ljubazno sam pitao, «Oh, gdje vi i suprug idete?»
«On može ići pravo u onu stvar, što se mene tiče!», smjesta je odrezala pa nešto smireniji tonom nastavila, «Idem posjetit sestru u Lovran. U domu je.»
«Oprostite. Nisam znao da ste se razveli; spomenuli ste da je suprug bio i na godišnjici mature… Ja ga nisam vidio, jer nisam ni bio. Vjerojatno su vam rekli da sam otišao u New Jersey.»
«Znam sve, oprosti Pero… Nisam se htjela otresati na tebe. Još se nismo razveli. Formalno. Lani se sve saznalo, i za tu drugu ženu i sve. Ma, gadarija!»
«Baš mi je žao», nisam znao što da drugo kažem, a ona je samo tužno slegnula ramenima.

«I nije neka tragedija, znaš. Takve stvari ne padnu s neba. Dugo to već nije ništa valjalo. A ti? Što je s tobom? Kolko malih Penavića si napravio?»
«Oženjen. I razveden.»
«Mala…Joj, pomozi mi…kako se zvala…»
«Jelena.» Jelena je bila moja cura cijelu srednju školu. Išli smo u isti razred, tako da su svi pratili kako ćemo završiti.
«Bio sam premlad da shvatim što je bitno za brak, koje osobine. I kako sačuvati odnos. Šta znaš s toliko godina…ništa.»
«Ma joj, pa ipak postoji razlog zašto si od svih djevojaka odlučio oženiti baš nju. Nije lijepo kad stvari zahlade ili nestanu distancirati se od osobe za koju bi nekada dao život. Taj dio prošlosti, danu ljubav, niko ti ne može oduzet. Niko! Zapamti to!», bilo je očito da ne govori samo o mom slučaju.
«Jesam, oženio sam je…jer je jebačina bila genijalna!»
«Uh!», prekrila je uši rukama i smijala se ko luda, «Neka, neka! Zaslužila sam!»
«Sigurni ste da ne možete srediti praktikum kad se vratite s puta? Stvarno bi htio da popričamo ko ljudi.»

«Žao mi je, moram to sad da se kolega na zamijeni ne žali…ali, ako ćeš mi pomoći, brzo ćemo biti gotovi i možemo na kavu!»
«…Kad već toliko čekamo, ja bi sad ponudio i nešto konkretnije?» Iznenađeno me gledala razmišljajući što mi to znači, pa da insinuacije ne bi bile lascivnije no što jesu brzo sam ponudio rješenje, «Tu je iza ugla dobar restorančić.»
«Vidjet ćemo…», nekako je zbrzano odgovorila i odmarširala u praktikum. «Što se ceriš, ha?», ispitivački me gledala.
«Ma ništa…al kao da sve ove godine nisu prošle. Ništa se nije promijenilo! Komotno mogu sutra u osam ujutro sjest u prvu klupu i izvadit teku.»
«Pravo čudo da se sjećaš kako je razred izgledao. Nije da si buljio kao Tin, ali moglo bi se reći i da nisi nešto pretjerano obraćao pažnju na proteinske spojeve, Pero…», zezala me. Veselo sam tresao glavom, a razrednica je nastavila, «Kaj stvarno misliš da nisam zapazila?»
Ovo se moglo riješiti jedino pravim smijehom…a i pod hitno sam trebao prestat razmišljat o njoj kao profesorici Radonjić..već Regini.
Iz nekog razloga voljela je balansirati na samoj granici s ovakvim primjedbama, a kako sam i ja ništa manje rado zadirkivao nju, ocijenio sam da je vrijeme za taj sljedeći korak.

«To je bezveze, Regina. E, da ste znali što sam točno zamišljao…», sad se poštenski zacrvenila.
«Nije vrag da se i tih dječačkih maštarija sjećaš?»
«Sjećam? I dalje ih imam», samouvjereno sam odgovorio.
«Ma gluposti!», zbunjeno se zapiljila u model kostura.
«Aha…zašto vas onda lijepo vidim u uskoj crvenoj minici?»
«Ja nikad nisam nosila crvenu minicu! Nikad nisam nosila nikakvu minicu!», vriskala je, a onda sva zajapurena u licu nastavila nešto mirnijim glasom, «Bar ne na nastavu…»
«Tako sam vas zamišljao….», provocirao sam…, «A gore ste imali mikro trokutiće. Isto žarko crvene!» Sad je prasnula u smijeh od kojeg su skoro popucale epruvete.
«E tako nešto nisam nosila ni u slobodno vrijeme!»
«Niste? Šteta!», cmoknuo sam jezikom i kao fol razočarano zavrtio glavom.
«Pero, samo složi ove knjige u kutiju», okrenula je očima. «Idem u ostavu po neke stvari.»
«Okej…a kad se vratite možda ću vam ispričati svoju verziju onog ljubičastog kostimića kojeg ste stalno nosili!»
«Ah nemoj mi ga spominjati… Prije koju godinu sam ga zašpricala tintom. Nije se dalo očistiti.»
«Stvarno vam je odlično stajao», iskreno sam primijetio, iako je ona to primila sa snebivanjem

«Pero! Možeš malo doći…?», Regina me pozvala baš kad sam stavio zadnju knjigu u kutiju. Zalijepio sam je i odložio na pod, pa krenuo u malu sobicu gdje je na zidu bio ormar nakrcan knjigama, starim mikroskopima i ostalim predmetima koji nisu bili u svakodnevnoj uporabi, a preko puta je bio smješten stolić za kojim je profesorica mogla nešto nesmetano raditi.
Sad je stajala na stolici i pokušavala dohvatiti nešto s vrha.
«Možeš držati stolac da ne padnem?», iziritirano je pitala. «Nikako da dohvatim kofer od mikroskopa, domar ga je stavio na vrh!» Stajala je na prstima i sva se propela, ali falio joj je koji centimetar. Kao i uvijek, nosila je konzervativnu suknju, no iz mog kuta otkrivala je lijep komad nogu, a što je još gore, košulja joj se od tog batrganja skroz izvukla.
«Dajte siđite, ja ću vam to», nastojao sam ne gledati, al nije išlo.
«Ma ne treba, sad ću ja to! Samo drži naslon!», još se više istegnula kad je bila sigurna da neće pasti, a od tog rastezanja bluza joj se totalno napela na gumbima. Ispod se fino vidio nježno ružičasti grudnjak. Ne sjećam se kad mi se zadnji put dignuo na nešto tako naivno, ali sad mi se desilo upravo to.

«Regina…ako ovako nastavite mučiti tu košulju, ostat ćete i bez nje…», duboko sam disao previše zbunjen da bi se zbunio zbog vlastitih riječi.
«Molim?», pogledala je prvi put prema dolje, i iako je djelovala kao da me nije čula, još nikada nisam vidio da je žena doslovno pocrvenila. Profesorica Radonjić poprimila je bordo nijansu.
Onda je naglo zirnula na sebe i zavapila brzo se spuštajući sa stolice.
«Ti to skini….»
«I još se čudite što i dalje fantaziram o vama!»
«Pero!», totalno je izgubila kontrolu nad situacijom.
«Pardonček, al samo sam iskren!»,
U jednom skoku sam skinuo taj koferčić i pružio joj ga, no razredničine okice bile su prikovane za kvrgu u mojim hlačama. Nije da ga je morala tražiti pogledom, bio joj je u razini lica, no gospođa učiteljica zurila je u njega stisnutog pogleda i grizla donju usnu uopće ne primjećujući da joj nešto pružam.

Zato sam skočio na pod praveći se da se ništa nije desilo, ali baš zbog tog ponašanja bilo je teže nego da je zločesto prokomentirala u svom stilu. No, i dalje ništa se nije dešavalo. Još je jednom promotrila moju erekciju prije no što je primila kofer u ruku.
«Petre, sve ove godine profesure profesionalno…pedagoški sam se ponašala», uzdahnula je. Nisam mogao vjerovati u kom smjeru idemo! «Ne znam, možda je to zbog razvoda od promašenog čovjeka, možda zato što me kao muškarac jako privlačiš, no prvi put u svom životu ja želim napraviti nešto suludo! Možda čak i…ne, nemam riječi…»
Bila je strašno nervozna, jezik joj se petljao i po tome sam bolje nego po objašnjenju shvatio koliko riskira. U djeliću sekunde palo mi je napamet da sam krivo shvatio, no prije daljnjeg promišljanja privukao sam je sebi i strastveno poljubio u usta.

Dugo smo se ljubili, ja sam i dalje bio onaj dječak iz četvrtog C kome je položit ruku na razredničinu dojku veći pothvat od osvajanja Mont Everesta, no kad sam to konačno napravio kurac mi se tako jako napeo da me presjekla oštra bol. Stisnuo sam zube i drugu položio na veliki zreli Radonjićkin guz.
Prepone su nam se spojile, uzdisali smo si u usta…tako sam je jako mijesio.
«Ahhhh», procvilila je. «Kako ono idu, što si rekao, te tvoje fantazije?», zagrlila me. «Znaš, ako budeš dobar, možda će ti profesorica demonstrirati i svoje!»
Mahnito sam otkopčavao šlic jednom rukom, dok sam drugom tražio zatvarač od njene bapske suknje.
«Suknju…? Ne bluzu?», iznenađeno me pitala.
«Oduvijek sam se palio i na vaše dupe!», iskreno sam odgovorio. «Osim toga, toliko sam godina ovo čekao da neću ni sekundu više!» Izgledala je kao da će provalit neku šalu, no onda je izletila moja kurčina i tu je zanijemila.
«Oh, pa ovo će biti stvarno nešto…», primila ga je u ruku. Suknja je već bila na podu, a ja sam je nastavio ljubiti. Raska je podigla nogu i sama si ga trljala po već vlažnom međunožju.
«Ako misliš proći razred kod mene, morat ćeš se potruditi, Penaviću!», zakesila se nekim nepoznatim osmijehom koji me malo i preplašio. Pretpostavio sam da smo prešli na njene fantazije, ali ipak me stresla, kao da se u profesorici probudila druga ličnost. Nisam se time zamarao, jer ko ne bi za bolju ocjenu pristao poševit profu?
«Profesorice Radonjić, al to nije u redu!», uživio sam se i ja.

   
13.12.2012 17:20    Komentari: 0    Kategorije: Osobna iskustva      Tags: erotske priče  rasturanje  gospode  radonjic  
 
Ocijeni priču
6 glasova
Komentari


Učlani se na Pusicu

Erotske priče

Facebook pusica

Anketa
corner spacer corner
spacer
poll up
pool down
spacer
corner spacer corner
By pusica  24.04.2014 12:22
corner spacer corner
spacer
poll up
pool down
spacer
corner spacer corner
By pusica  21.04.2014 16:38
Copyright © 2014 Pusica.com.